Aethelnoth (nadbiskup Canterburyja)

Æthelnoth (također Ethelnoth, Ednoth ili Eadnodus;^[1] ? - 1038) bio je nadbiskup Canterburyja od 1020. do smrti.

Poticao je iz anglosaksonske kraljevske porodice, odnosno dinastija Wessex. Otac mu je bio earldorman Aethelmaer Odvažni, djed mu je bio historičar Aethelward, a bio je potomak kralja Ethelreda od Wessexa. Krstio ga je lično kenterberijski nadbiskup Dunstan; prema predaji, prilikom krštenja je mali Aethelnot napravio gestu posvećenju karakterističnu za nadbiskupe, pa je Dunstan prorekao da će jednog dana biti njegov nasljednik.

Aethelnot se zaredio i postao redovnik u opatiji Glastonbury, a poslije je postao đakon Kenterberijske katedrale. Nakon što je godine 1016. Englesku osvojio danski princ Knut Veliki i sebe proglasio kraljem, Aethelnot ga je imenovao svojim dvorskim kapelanom. To je učinio usprkos toga što je 1017. dao pogubiti Aethelnotovog brata Aethelwarda. Aethelnot se pokazao odanim kralju, te je 13. novembra 1020. imenovan za nadbiskupa.

Dvije godine je otišao u Rim gdje je primio pallium od pape Benedikta VIII, ali i kupio veliki broj relikvija poslije predanih Opatiji u Coventryju. Iste godine je imenovao Gebranda za biskupa Roskildea u Danskoj; taj potez, koji je vjerojatno učinjen uz Knutov blagoslov, doveo je do sukoba sa Bremenskom nadbiskupijom pod čijom se nadležnošću nalazio Roskilde. Njegova eskalacija je izbjegnuta kompromisom temeljem koga je Rim priznao Gebrandovo imenovanje, ali su se Knut i Aethelnot obavezali da više neće imenovati nijednog biskupa u Danskoj.

Nakon smrti je proglašen svecem, koji se slavi na dan 30. oktobra.

Izvori

Vanjske veze

• Prosopography of Anglo Saxon England: Æthelnoth