Gaj Azinije Polion (konzul 40. pne.)

Za konzula iz 1. vijeka v. Gaius Asinius Pollio (konzul 23).

Gaj Asinije Polion (Gaius Asinius Pollio, ponekad navođen kao Pollius ili Philo, Teate Marrucinorum, današnji Chieti, 75. pne. – 4. n.e.)[1] bio je rimski vojnik, političar, orator, pjesnik, dramatičar, književni kritičar i historičar iz vremena prijelaza Republike u Carstvo. Poznat je po danas izgubljenoj knjizi koja je opisivala tada suvremene događaje, a koja je kasnije bila glavni izvor Apijanu i Plutarhu. Polion je najpoznatiji kao pokrovitelj Vergilija i prijatelj Horacija, a obojica književnika su mu posvetila pjesme.[2]

Izvori

  1. Jeronim (Chronicon 2020) kaže da je umro godine 4. n.e. u 70. godini života, što znači da se rodio 65. pne.
  2. Vergilije, Eclogues 4, 8; Horace, Carmina 2.1

Literatura

  • Louis H. Feldman, "Asinius Pollio and Herod's Sons", The Classical Quarterly, New Series, Vol. 35, No. 1 (1985), pp. 240-243. Article reading online requires subscription to JSTOR.
  • Miland Brown, Loot, Plunder, and a New Public Library Arhivirano 2018-01-20 na Wayback Machine-u.
  • G. S. Bobinski, (1994). Library Philanthropy. In W.A Wiegand and D.G. Davis (Eds.), Encyclopedia of Library History. New York: Garland Publishing.

Vanjske veze

  • Coinage of Gaius Asinius Pollio[mrtav link] (numizmatika)
Prethodi:
Publius Servilius Vatia Isauricus i Lucius Antonius
Konzul Rimske Republike
zajedno sa Gnejem Domicijem Kalvinom
40. pne.
Slijedi:
Gaius Calvisius Sabinus i Lucius Marcius Censorinus
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 408149294315180521782
  • LCCN: n82153080
  • ISNI: 0000 0001 1683 1237
  • GND: 118646117
  • SUDOC: 079574939
  • BNF: cb179116103 (podaci)
  • BIBSYS: 95004195
  • NLA: 35373813