Hideki Yukawa

Hideki Jukava
湯川 秀樹

Rođenje 23. siječnja 1907.
Japan Tokijo, Japan
Smrt 8. rujna 1981.
Japan Kjoto, Japan
Državljanstvo Japan japansko
Narodnost Japanac
Polje fizika
Institucija Sveučilište u Osaki
Carsko sveučilište u Kjotu
Sveučilište u Tokiju
Institut za napredne studije
Sveučilište Columbia
Alma mater Carsko sveučilište u Kjotu
Akademski mentor Kajuro Tamaki
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku
(1949)

Hideki Jukava (japanski: 湯川 秀樹; Tokijo, 23. siječnja 1907. - Kjoto, 8. rujna 1981.), japanski teorijski fizičar i nobelovac (1949.), prvi Japanac odlikovan Nobelovom nagradom.

Biografija

Jukava je rođen 23. siječnja 1907. u Tokiju, ali je djetinjstvo proveo u Kjotu. Godine 1929., nakon što je diplomirao na Carskom sveučilištu u Kjotu, ostao je na fakultetu kao predavač u periodu od četiri godine. Velik interes pokazao je za teorijsku fiziku, posebice za teoriju elementarne čestice. Godine 1932., oženio se Sumi (スミ), s kojom je imao dvojicu sinova, Harumija i Takaakija. Sljedeće godine, s 26 godina, postaje asistent na Sveučilištu u Osaki.

Godine 1935., Jukava je izdao svoj rad o mezonima, u kojem je objasnio interakciju između protona i neutrona i uvelike utjecao na daljnja istraživanja na polju čestične fizike. Godine 1940. postao je profesor na Sveučilištu u Kjotu. Iste godine odlikovan je Carskom nagradom Japanske akademije, a 1943. godine, japanska vlada uručila mu je Odlikovanje za kulturni doprinos. Godine 1949. postaje profesor na Columbiji, a iste godine, nakon što su Cecil Frank Powell, Giuseppe Occhialini i César Lattes otkrili pion, kog je Jukava predvidio još 1947. godine, uručena mu je i Nobelova nagrada za fiziku. Jukava je, tako, postao prvi Japanac koji je dobio Nobelovu nagradu. Jukava je radio i na teoriji K-uhvata, prema kojoj jezgra apsorbira elektron niske energetske vrijednosti, koju je već ranije predvidio Gian-Carlo Wick.[1]

Godine 1953., Jukava je postao prvi predsjednik Instituta za teorijsku fiziku koji je nazvan "Hideki Jukava" u njegovu čast. Sveučilište u Parizu mu je, honoris causa, dodijelilo počasni doktorat, a bio je i počasni član nekolicine svjetskih institucija, među kojima je i Kraljevsko društvo.

Bio je i urednik časopisa Progress of Theoretical Physics,[2] a izdao je i dvije knjige - Uvod u kvantnu mehaniku (1946.) i Uvod u teoriju elementarnih čestica (1948.).

Godine 1955., Jukava se pridružio brojnim svjetskim intelektualcima u potpisivanju Russell–Einsteinovog manifesta, kojim se tražilo nuklearno razoružanje.

Jukava se 1970. godine umirovio, stekavši zvanje professor emeritus na Sveučilištu u Kjotu. Zbog uznapredovale slabosti organizma, posljednje je godine proveo u kolicima. Umro je 8. rujna 1981. godine u svom domu u Kjotu, od posljedica upale pluća i zastoja srca, u dobi od 74 godine. Pokopan je na groblju Higashiyama-ku u Kjotu.

Solo violinistica Diana Jukava (ダイアナ湯川) je u rodu s Hidekijem Jukavom.

Nagrade i odlikovanja

  • Carska nagrada (1940)
  • Akademska nagrada (1941)
  • Red kulture (1943)
  • Nobelova nagrada za fiziku (1949)
  • Strani član Kraljevske akademije u Londonu (1963) [10]
  • Lomonosovljeva medalja (1964)
  • Red Savezne Republike Njemačke (1967)
  • Medalja Papinske akademije znanosti (1967)
  • Velika povelja Reda izlazećeg sunca (1977)

Bibliografija

  • Profili japanske znanosti i znanstvenika, 1970 / Kontrolni urednik: Hideki Jukava (1970)
  • Kreativnost i intuicija: Fizičar govori o Istoku i Zapadu / Hideki Jukava ; na engleski preveo John Bester (1973)
  • Znanstveni radovi (1979)
  • Tabibito = Putnik / Hideki Jukava ; na engleski preveli L. Brown i R. Yoshida (1982)

Povezano

  • Jukavin potencijal
  • Jukavina interakcija
  • Progress of Theoretical Physics

Reference

  1. pp. 11–12, K-Electron Capture by Nuclei, Emilio Segré, chapter 3 in Discovering Alvarez: selected works of Luis W. Alvarez, with commentary by his students and colleagues, Luis W. Alvarez and W. Peter Trower, University of Chicago Press, 1987, ISBN 0-226-81304-5.
  2. Yukawa Institute for Theoretical Physics; Gakkai, Nihon Butsuri (1946). Progress of Theoretical Physics. Kyoto: Yukawa Institute for Theoretical Physics and Physical Society of Japan. OCLC 44519062. Pristupljeno 2008-03-03. 

Vanjske poveznice

Hideki Yukawa na Wikimedijinoj ostavi
  • Hideki Yukawa - Nobel Biography
  • About Hideki Yukawa
  • The short film "Yukawa Story (1954)" is available for free download at the Internet Archive [more]
  • his prediction of the existence of mesons on the basis of theoretical work on nuclear forces. Arhivirano 2010-02-09 na Wayback Machine-u
  • p
  • r
  • u
1901. – 1925.

1901. Wilhelm Conrad Röntgen   1902. Hendrik Antoon Lorentz / Pieter Zeeman   1903. Antoine Henri Becquerel / Pierre Curie / Marie Curie   1904. Lord Rayleigh   1905. Philipp Lenard   1906. Joseph John Thomson   1907. Albert A. Michelson   1908. Gabriel Lippmann   1909. Guglielmo Marconi / Karl Ferdinand Braun   1910. Johannes Diderik van der Waals   1911. Wilhelm Wien   1912. Nils Gustaf Dalén   1913. Heike Kamerlingh Onnes   1914. Max von Laue   1915. William Henry Bragg / William Lawrence Bragg   1917. Charles Glover Barkla   1918. Max Planck   1919. Johannes Stark   1920. Charles Édouard Guillaume   1921. Albert Einstein   1922. Niels Bohr   1923. Robert Andrews Millikan   1924. Manne Siegbahn   1925. James Franck / Gustav Hertz

1926. – 1950.

1926. Jean Baptiste Perrin   1927. Arthur Holly Compton / Charles Thomson Rees Wilson   1928. Owen Willans Richardson   1929. Louis de Broglie   1930. Čandrasekara Venkata Raman   1932. Werner Heisenberg   1933. Erwin Schrödinger / Paul Dirac   1935. James Chadwick   1936. Victor Franz Hess / Carl David Anderson   1937. Clinton Joseph Davisson / George Paget Thomson   1938. Enrico Fermi   1939. Ernest Orlando Lawrence   1943. Otto Stern   1944. Isidor Isaac Rabi   1945. Wolfgang Pauli   1946. Percy Williams Bridgman   1947. Edward Victor Appleton   1948. Patrick Blackett   1949. Hideki Yukawa   1950. Cecil Frank Powell

1951. – 1975.

1951. John Douglas Cockcroft / Ernest Walton   1952. Felix Bloch / Edward Mills Purcell   1953. Frits Zernike   1954. Max Born / Walther Bothe   1955. Willis Lamb / Polykarp Kusch   1956. William Shockley / John Bardeen / Walter Houser Brattain   1957. Lǐ Zhèngdào / Yáng Zhènníng   1958. Pavel Čerenkov / Ilja Frank / Igor Tam   1959. Emilio Segrè / Owen Chamberlain   1960. Donald A. Glaser   1961. Robert Hofstadter / Rudolf Mössbauer   1962. Lev Landau   1963. Eugene Wigner / Maria Goeppert-Mayer / J. Hans D. Jensen   1964. Charles H. Townes / Nikolaj Basov / Aleksandar Prohorov   1965. Shin'ichirō Tomonaga / Julian Schwinger / Richard Feynman   1966. Alfred Kastler   1967. Hans Bethe   1968. Luis Walter Alvarez   1969. Murray Gell-Mann   1970. Hannes Alfvén / Louis Néel   1971. Dennis Gabor   1972. John Bardeen / Leon Neil Cooper / John Robert Schrieffer   1973. Reona Esaki / Ivar Giaever / Brian Josephsonson   1974. Martin Ryle / Antony Hewish   1975. Aage Niels Bohr / Ben Roy Mottelson / James Rainwater

1976. – 2000.

1976. Burton Richter / Samuel C. C. Ting   1977. Philip Warren Anderson / Nevill Francis Mott / John Hasbrouck van Vleck   1978. Pjotr Kapica / Arno Allan Penzias / Robert Woodrow Wilson   1979. Sheldon Lee Glashow / Abdus Salam / Steven Weinberg   1980. James Cronin / Val Logsdon Fitch   1981. Nicolaas Bloembergen / Arthur Leonard Schawlow / Kai Siegbahn   1982. Kenneth G. Wilson   1983. Subramanijan Čandrasekar / William Alfred Fowler   1984. Carlo Rubbia / Simon van der Meer   1985. Klaus von Klitzing   1986. Ernst Ruska / Gerd Binnig / Heinrich Rohrer   1987. Georg Bednorz / Karl Alexander Müller   1988. Leon M. Lederman / Melvin Schwartz / Jack Steinberger   1989. Norman Foster Ramsey Jr. / Hans Georg Dehmelt / Wolfgang Paul   1990. Jerome Isaac Friedman / Henry Way Kendall / Richard E. Taylor   1991. Pierre-Gilles de Gennes   1992. Georges Charpak   1993. Russell Alan Hulse / Joseph Hooton Taylor Jr.   1994. Bertram Brockhouse / Clifford Shull   1995. Martin Lewis Perl / Frederick Reines   1996. David Morris Lee / Douglas Osheroff / Robert Coleman Richardson   1997. Steven Chu / Claude Cohen-Tannoudji / William Daniel Phillips   1998. Robert B. Laughlin / Horst Ludwig Störmer / Daniel C. Tsui   1999. Gerardus 't Hooft / Martinus J. G. Veltman   2000. Žores Alfjorov / Herbert Kroemer / Jack Kilby

2001. – 2024.

2001. Eric Allin Cornell / Wolfgang Ketterle / Carl Wieman   2002. Raymond Davis Jr. / Masatoshi Koshiba / Riccardo Giacconi   2003. Aleksej Abrikosov / Vitalij Ginzburg / Anthony James Leggett   2004. David Gross / Hugh David Politzer / Frank Wilczek   2005. Theodor W. Hänsch / John L. Hall / Roy J. Glauber   2006. John C. Mather / George Smoot   2007. Albert Fert / Peter Grünberg   2008. Yōichirō Nanbu / Makoto Kobayashi / Toshihide Masukawa   2009. Charles K. Kao / Willard Boyle / George E. Smith   2010. Andre Geim / Konstantin Novoselov   2011. Saul Perlmutter / Adam Riess / Brian Schmidt   2012. David J. Wineland / Serge Haroche   2013. François Englert / Peter Higgs   2014. Isamu Akasaki / Hiroshi Amano / Shūji Nakamura   2015. Takaaki Kajita / Arthur B. McDonald   2016. David J. Thouless / Duncan Haldane / John M. Kosterlitz   2017. Rainer Weiss / Kip Thorne / Barry Barish   2018. Arthur Ashkin / Gérard Mourou / Donna Strickland   2019. Jim Peebles / Michel Mayor / Didier Queloz   2020. Roger Penrose / Reinhard Genzel / Andrea Ghez   2021. Giorgio Parisi / Klaus Hasselmann / Shukurō Manabe   2022. Alain Aspect / John Clauser / Anton Zeilinger   2023. Anne L'Huillier / Ferenc Krausz / Pierre Agostini


Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 9859204
  • LCCN: n83072341
  • ISNI: 0000 0001 1037 6624
  • GND: 118813188
  • SUDOC: 028315367
  • BNF: cb12017668m (podaci)
  • BIBSYS: 90196917
  • MGP: 105809
  • NDL: 00098302
  • BNE: XX1302816
  • CiNii: DA00102827