Hipokaust

Hipokaust Hypocaustum
Ostatci hypocaustuma Ostatci hypocaustuma

Epoha	Antički Rim

Hipokaust od latinskog hypocaustum, od grčke sintagme ὑπό (ispod) + ϰαυστός (zapaliti, zagrijati) je drevni rimski sistem centralnog grijanja sa podrumskom peći i dimnjacima (cijevima) za cirkulaciju topline.^[1]

Karakteristike

Hipokaust u rimskoj arhitekturi odnosno građevinarstvu je otvoreni prostor ispod poda koji se grijao toplim plinovima iz podrumske peći.^[2] Taj tip grijanja razvili su Rimljani, koji su ga koristili ne samo u vrućim i toplim prostorijama svojih termi, već gotovo univerzalno i po privatnim kućama u sjevernim provincijama.^[2]

Ostatci caldariuma iz termi sa hipokaustom

I danas postoje brojni primjeri takvih hipokausta pronađeni po vilama i domovima u rimskim centrima u Njemačkoj i Engleskoj. Uobičajeni način bio je sprovesti vrući zrak iz hipokausta kroz jedan vertikalni dimnjak duž zida prostorije koju je trebalo grijati.^[2] Tamo gdje je trebalo prostor više zagrijati, po nekoliko dimnjaka tj. cijevi vodilo bi od hipokausta duž bočnih zidova prostorije.^[2]

Tipična konstrukcija podrumskog hipokausta sastojala se od sloja cigala tj. pločica koje su postavljene u nizu kao podloga za pod. To su bili kvadratni stupići dimenzija oko 20 cm razmaknuti oko 61 cm jedan od drugog, pa su ujedno bili nosači gornjih slojeva građevine.^[2] Pod iznad toga bio je izrađen od betona (mort) ili velikih kvadratnih ploča, na koje se ljepio mramor ili mozaik.^[2]

Izvori

↑ „Hypocaust” (engleski). Merriam Webster. Pristupljeno 4. 5. 2018.
↑ ^2,0 ^2,1 ^2,2 ^2,3 ^2,4 ^2,5 „Hypocaust” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 4. 5. 2018.