Istarsko dvoglasno pjevanje

Istarsko dvoglasno pjevanje
Nematerijalna svjetska baština
Hrvatska
Regija:	Evropa
Godina upisa:	2009.
ID:	00231
Ugroženost:
Poveznica:	UNESCO

Istarsko dvoglasno pjevanje je kompleksan stil folklorne glazbe na prostoru od poluotoka Istre, od Rijeke do Senja i na otocima Krka, Raba i Cresa, Hrvatska. Zasniva se na netemperiranim tonskim odnosima te karakterističnoj boji tona koja se kod vokalne glazbe postiže snažnim pjevanjem djelomice kroz nos.^[1]

Većina tonskih nizova sastavljena je od četiri do šest tonova. Metroritamska, formalna struktura i struktura teksta kreću se od jednostavnih do vrlo složenih obrazaca, a specifičan je odnos glazbe i teksta.

Tipični muzički instrument uz dvoglasno pjevanje su sopile (ili roženice u Istri) koje su stari instrumenat sličan današnjoj oboi. Uvijek se sviraju u paru. Ne rijetko se koriste gajde, frule i tambura lutnja.

Drugi glas se često zamjenjuje ili udvostručuje malim sopelom; u široko rasprostranjenoj varijanti poznatoj kao tarankanje, riječi se ponekad zamjenjuju karakterističnim slogovima (ta-na-na, ta-ra-ran, itd.) dizajniranim da imitiraju zvuk flaute.

Nematerijalna svjetska baština

Istarsko dvoglasno pjevanje nalazi se UNESCO-voj Reprezentativnoj listi nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva kao element kulturne baštine u Hrvatskoj.^[2] Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog naslijeđa na zasjedanju koje je održano od 13. do 18. decembra 2009. u Abu Dabiu. ^[3]

Izvori