Jovan VII Carigradski

Hludovski psaltir, ikonodulski rukopis na kome se ismijava Jovan VII, prikazujući ga kako spužvom od octa tare Isusovu sliku isto onako kao što su rimski vojnici to činili razapetom isusu

.

Jovan VII Gramatik (grčki: Ιωάννης Ζ΄ Γραμματικός, Iōannēs VII Grammatikos; ? - prije 867) bio je carigradski patrijarh od 21. januara 837. do 4. marta 843.

Jovan se rodio u plemićkoj porodici armenskog porijekla; brat Arsaber mu se oženio za sestru carice Teodore. Svećenikom je postao oko 811. te se bavio izradom ikona te vodio korespondenciju sa Teodorom Studitom. Oko godine 814. je postao ikonoborac, te mu je 815. ikonoborački car Lav V povjerio da predsjeda crkvenim odborom koji će teološkim argumentima opravdati ikonoboračku politiku. Poslije sinoda na kome je ikonoborstvo formalno obnovljeno, postavljen je za igumana manastira u kome su se "preodgajali" još uvijek ikonodulski monasi.

Jovana su njegovi suvremenici drzali izuzetno obrazovanim i rječitim čovjekom, spremnim da se upušta u duge i teške rasprave kojima je branio svoje stavove. Za vrijeme vladavine cara Mihaila II postao je privatni tutor njegovog sina Teofila, te se smatra da je upravo zahvaljujući njemu budući car postao vatreni ikonoborac. Godine 830. je poslan u diplomatsku misiju na dvor abasidskog kalifa al-Mamuna. Ona je završila neuspjehom, nakon koga je slijedila nova velika eskalacija bizantsko-arapskih ratova; s druge strane, Jovan je odatle donio detaljan plan kalifove palače u Bagdadu temeljem koje je bizantski car dao izgraditi repliku u Bitiniji.

U januaru 837. ga je Teofil imenovao patrijarhom. O njegovom stolovanju postoje prilično oskudni podaci, ali se pretpostavlja da je nastavio politiku svojih prethodnika i progonio ikonodule. Godine 843. ga je smijenila rođaka, carica Teodora, kao uvod u napuštanje ikonoborstva te zamijenila sa Metodijem. Jovan je nakon toga živio najmanje dvije decenije, te se posljednji put spominje 867.

Literatura

  • The Oxford Dictionary of Byzantium, Oxford University Press, 1991.
  • J.B. Bury, A History of the Eastern Roman Empire from the Fall of Irene to the Accession of Basil I (A.D. 802–867), London, 1912.
Prethodi:
Antonije I
Patrijarh Carigrada
837–843
Slijedi:
Metodije I
  • p
  • r
  • u
Episkopi Bizanta i Patrijarsi Carigrada
Episkopi Bizant
(do 330)
Sveti Andrija  Stahije  Onisim  Polikarp I  Plutarh  Sedekion  Diogen  Elevterije  Feliks  Polikarp II  Atenodor  Evazije  Lavrentije  Alipije  Pertinaks  Olimpijan  Marko I  Filadelf  Kirijak I  Kastin  Eugenije I  Tit  Dometije  Rufin  Prob  Metrofan  Aleksandar
Arhiepiskopi Konstantinopola
(330–451)
Aleksandar  Pavle I  Euzebije  Makedonije I  Eudoksije  Evagrije  Demofil  Maksim I  Grigorije I  Nektarije  Jovan I Hriuostom  Arsakije  Atik  Sisinije I  Nestorije  Maksimijan  Prokle  Flavijan  Anatolije
Patrijarsi Carigrada
Vizantijski period (451–1453)
Anatolije  Genadije I  Akakije  Fravita  Eufemije  Makedonije II  Timotije I  Jovan II  Epifanije  Antim I  Mena  Evhtihije  Jovan III  Jovan IV  Kirijak II  Toma I  Sergej I  Pir  Pavle II  Petar  Toma II  Jovan V  Konstantin I  Teodor I  Georgije I  Pavle III  Kalinik I  Kir  Jovan VI  German I  Anastazije  Konstantin II  Nikita I  Pavle IV  Tarasije  Nikifor I  Teodot I  Antonije I  Jovan VII  Metodije I  Ignjatije  Fotije I  Stefan I  Antonije II  Nikola I  Eufimije I  Stefan II  Trifun  Teofilakt  Polievkt  Vasilije I  Antonije III  Nikola II  Sisinije II  Sergej II  Eustahije  Aleksije  Mihajlo I  Konstantin III  Jovan VIII  Kozma I  Evstratije  Nikola III  Jovan IX  Lav  Mihajlo II  Kozma II  Nikola IV  Teodot II  Neofit I  Konstantin IV  Luka  Mihajlo III  Kariton  Teodisije I  Vasilije II  Nikita II  Leontije  Dositej  Georgije II  Jovan X  Mihajlo IV  Teodor II  Maksim II  Μanuel I  German II  Metodije II  Manuel II  Arsenije  Nikifor II  German III  Josif I  Jovan XI  Grigorije II  Atanasije I  Jovan XII  Nefon I  Jovan XIII  Gerasim I  Isak  Jovan XIV  Isidor I  Kalist I  Filotej  Makarije  Nil  Antonije IV  Kalist II  Matej I  Eufimije II  Josif II  Mitrofan II  Grigorije III  Atanasije II
Patrijarsi Carigrada
Otomanski period (1453–1923)
Genadije II  Isidor II  Sofronije I  Joasaf I  Marko II  Simeon  Dionisije I  Rafael I  Maksim III  Nefon II  Maksim IV  Joakim I  Pahomije I  Teolept I  Jeremija I  Joanikije I  Dionisije II  Joasaf II  Mitrofan III  Jeremija II  Pahomije II  Teolept II  Matej II  Gavrilo I  Teofan I  Meletije I  Neofit II  Rafael II  Kiril I  Timotije II  Grigorije IV  Antim II  Kiril II  Atanasije III  Neofit III  Partenije I  Partenije II  Joanikije II  Kiril III  Pajsije I  Partenije III  Gavrilo II  Partenije IV  Dionisije III  Kliment  Metodije III  Dionisije IV  Gerasim II  Atanasije IV  Jakov  Kalinik II  Neofit IV  Gavrilo III  Neofit V  Kiprijan  Atanasije V  Kiril IV  Kozma III  Jeremija III  Kalinik III  Pajsije II  Serafim I  Neofit VI  Kiril V  Kalinik IV (III)  Serafim II  Joanikije III  Samjuel  Meletije II  Teodisije II  Sofronije II  Gavrilo IV  Prokopije  Neofit VII  Gerasim III  Georgije V  Kalinik V (IV)  Jeremija IV  Kiril VI  Evgenije II  Antim III  Krisant  Agatangel  Konstantije I  Konstantije II  Georgije VI  Antim IV  Antim V  German IV  Meletije III  Antim VI  Kiril VII  Joakim II  Sofronije III  Joakim III  Joakim IV  Dionisije V  Neofit VIII  Antim VII  Konstantin V  German V  Meletije IV
Patrijarsi Carigrada
Moderni period (od 1923)
Georgije VII  Konstantin VI  Vasilije III  Fotije II  Venuijamin  Maksim V  Atenagora  Dimitrije  Vartolomej
u egzilu u Nikeji ponekad se ne ubraja u partrijarhe