Kostarikanska književnost

Kostarikanska književnost svoje korijene ima u razdoblju kolonizacije te je u velikoj mjeri obilježena europskim utjecajem. Kako je Kostarika relativno mlada zemlja, njezina nacionalna književnost također je prilično mlada. Njezinm počecima smatra se kraj XIX. vijeka.

Kronologija

Trenutno, najprihvaćeniji kronološki pregled kostarikanske književnosti je onaj što ga je predložio profesor Álvaro Quesada Soto. Prema Sotu, tiskana književnost u Kostariki započinje krajem XIX. vijeka te je, od tada, cijela nacionalna književnost prošla kroz pet velikih perioda, koje on naziva "generacijama", mada se naziv ne može izjednačiti s njegovom tradicionalnim značenjem. Prema Sotu, pregled bi izgledao ovako:

Olimpska generacija (1890–1920)

Pisci ovog perioda pišu u kontekstu liberalne oligarhije. Osnovna odlika ovog perioda jest ta da su djela ovih pisaca pisana u vrijeme formiranja i konsolidacije nacionalne svijesti.

Manuel Argüello Mora
Manuel de Jesús Jiménez
Pío Víquez
Roberto Brenes Mesén
Aquileo Echeverría
Ricardo Fernández Guardia
Carlos Gagini
Manuel González Zeledón

Repertorio generacija (1920–1940)

Ova generacija dobila je ime po časopisu Repertorio Americano de Joaquín García Monge. Ovaj period donio je krizu liberalne oligarhije tako da književnost ovog perioda obilježavaju nove jezične forme, poput groteske, crnog humora, parodije i satire.

Joaquín García Monge
Omar Dengo
Carmen Lyra
Mario Sancho
Max Jiménez

Generacija 40-ih (1940–1960)

U ovom periodu u Kostariku prodiru ideje socijaldemokracije. Bilo je to vrijeme preispitivanja i reforme, prepuno socijalnih reformi i s novom idejom države. Glavne književne teme bile su socijalni problemi, podjela zemljišta i korporacije u tranzicijskom razdoblju.

José Basileo Acuña
Isaac Felipe Azofeifa
Fabián Dobles
Carlos Luis Fallas
Joaquín Gutiérrez
Julián Marchena
Yolanda Oreamuno
José Marín Cañas
Carlos Luis Sáenz
Carlos Salazar Herrera
Moisés Vincenzi

Urbana generaicija (1960–1980)

Ovaj period kostarikanske historije obilježile su industrijalizacija i modernizacija. Na polju književnosti, predominantne teme su one grada, urbanizma i urbanog života.

Alberto Cañas
Jorge Charpentier
Daniel Gallegos
Virginia Grütter
Carmen Naranjo
Eunice Odio
Samuel Rovinski
José León Sánchez
Laureano Albán
Julieta Dobles
Jorge Debravo
Alfonso Chase

Generacija razočarenja (1980–danas)

Tokom 1980-ih, kostarikanska književnost ušla je u novo razdoblje. Novi period donio je otklon od onih tendencija koje sukarakterizirale kostarikansku književnost u njezinim počecima. To se ponajviše odnosilo na realizam, koji je gotovo u potpunosti odbačen. Ovo je dovelo do pluralizma stilova. Ipak, sva djela karakterizirana su tematskim jedinstvom: razočarenje modelom Države što su ga formirali kostarikanski političari.