Longmen špilje

Longmen špilje
Svjetska baština – UNESCO
Kina


Longmen špilje na mapi Kine
Longmen špilje
Longmen špilje
Lokacija Longmen špilja u Kini
Registriran:2000. (24. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:i, ii, iii
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Longmen špilje (kineski 龍門石窟; pinyin: lóngmén shíkū, što znači "Špilje zmajevih vrata"), poznate i kao Šuma drevnih stela, čine sustav od stotinjak tisuća figura Buda i njegovih učenika, isklesanih u 1.400 dubokih niša i špilja litica planina Xiangshan i Longmenshan, 12 km južno od današnjeg grada Luòyánga, u današnjoj kineskoj provinciji Hénán. One su jedni od najznamenitijih djela budističke umjetnosti, a ovo područje je nekada bilo poznato kao Yique ("Vrata rijeke Yi") jer rijeka prolazi između isklesanih stijena dvaju planina, i to mjesto podsjeća na tradicionalne kineske tornjeve koji su uokviravali gradska vrata[1] God. 2000., Longmen špilje su upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao "izvanredna manifestacija ljudske umjetničke kreativnosti, usavršavanja izvorne umjentičke forme i kao utjelovljenje kulture dinastije Tang.

Bodisatve Longmen špilja

Povijest

Panorama Longmen špilja

Radovi na Longmen špiljama su započeli 493. godine kada je car dinastije sjeverni Wei, Xiaowen, premjestio svoju prijestolnicu u Luoyang. U slijedećim stoljećima radovi su se nastavili u nekoliko etapa:

Prvo razdoblje, od 493. do 534. godine, je bilo razdoblje intenzivnog klesanja otvora, a prva špilja je bila Guyangdong (poznata i kao Shiku hram) koju je, prema pronađenim zabilješkama, klesalo više od 200 radnika. Car Xuanwu je dao isklesati dvije špilje u sjećanje na svog oca Xiaowena i jednu za svoju majku, Wenzhao. Te špilje su poznate kao Tri Binyang špilje (Binyangsandong), a trebalo je 24 godine kako bi se dovršile. Uslijedile su brojne druge raznih veličina na Zapadnom brdu, i čine oko 30% od ukupnog broja špilja[2]

Uslijedilo je razdoblje slabe izgradnje malenih špilja od 524. do 626. godine zbog građanskog rata na ovom području između dvije kineske dinastije, Sui (581.-618.) i Tang (618.-907.).

Na vrhuncu dinastije Tang (626.) otpočelo je treće razdoblje u kojemu je ponovno procvao kineski budizam. To je bio umjetnički vrhunac Longmen špilja, osobito za vladavine cara Gaozanga i carice Wuzetian, koji su djelomice i živjeli u Luoyangu. Ovo razdoblje najbolje predtavlja skupina divovskih figura špilje Fengxiansi, koji se smatraju za remek-djela svjetskog značaja. U ovom razdoblju su nastale brojne špilje raznih veličina na oba brda i čine ok 60% od ukupnog broja špilja Longmena. Tada su izgrađeni i brojni budistički hramovi u slikovitom krajoliku. Danas su od njih ostale samo ruševine, ali su još uvijek važan dio kompleksa.

Posljednje razdoblje, od 755. do 1127. godine, tijekom kasnog razodblja dinastije Tang i za vrijeme sjeverne dinastije Song, bilo je vrijeme neznatne gradnje, a započelo je okupacijom Longmena, nakon pobune u 8. stoljeću, od kojega se ovo područje nikada nije oporavilo. Uslijedilo je vrijeme dinastija Jin i Yuan tijekom kojih se uopće nije radilo na Longmen špiljama.

Tijekom dinastija Ming (1368.-1644.) i Qing (1644.-1912.), longmen špiljama je priznata umjentička i kulturna vrijednost i prepoznate su kao nacionalno blago koje su počeli istraživati. Tijekom 1940-ih neke su kamene skulpture ukradene i prošvercane u inozemstvo, a uspostavom Narodne Republike Kine dobile msu državnu zaštitu.

Odlike

Boćne figure Guyangdonga
Hram Fengxian

U Longmenu se nalazi oko 100.000 skulptura, veličina od 25 mm do 17 m, a tu se također nalazi i skoro 2.500 stela s natpisima, te više od 60 budističkih pagoda. Špilje, isklesane u rasponu od 1 km s obje strane rijeke, su smještene u slikovitom krajoliku. Njih oko 30% potječu iz vremena sjeverne dinastije Wei, a 60% iz vremena dinastije Tang, dok samo 10% potječu iz kasnijih razdoblja kineske povijesti[3].

Guyangdong

Guyangdong ili "Špilja starog sunca" je najstarija i ujedno najveća špilja Longmena. Nalazi se na središnjem dijelu Zapadnog brda i čine ga tri velike niše koje čine oblik potkove[4], sa središnjom velikom figurom Bude Šakjamunija i bodisatvama s obje njegove strane. S obje strane niša i u špiljama nalazi se oko 800 natpisa, što je najveći broj nađen na jednom mjestu u Kini. Na južnom i sjevernom zidu špilje nalaze se dva reda niša u kojima se nalazi veliki broj prizora s natpisima u kojima se opisuju razlozi njihova nastanka.

Hram Fengxian

Nastao za dinastije Tang, on je najveća špilja u Longmenu visine 36 i duljine 41 metar. Na njemu je isklesano devet glavnih figura raznih izrarza lica u skladu s budističkim obredom i odnosa umjetnika.

Najznamenitiji je kip Bude Vairocana koji sjedi prekriženih nogu na osmerokutnom lotus prijestolju. Visok je 17,14 metara s četiri metra visokom glavom. Vairocana u Sutri znači "osvjetljavajući sve stvari". Buda je blagošću ispunjen lik koji se sveto i ljubazno izražava elegantnim osmijehom. Prema natpisu na epigrafu, carica Wu Zetian je zajedno sa svojim sužnjima sudjelovala u "svečanosti uvođenja svjetlosti" (budistički blagoslov kojim Buda otvara duhovno svjetlo koje dijeli s drugima).

S obje strane Vairocana stoje dva kipa njegovih učenika, Kasyapa i Ananda, koji imaju mudre i pobožne izraze lica. Figure bodisatvi i deva se također nalaze u hramu. Neki imaju dostojanstvene i zamišljene izraze lica, dok su drugi izrazilica veličanstveni i vatreni.

Špilja Wanfo (Tri Binyang špilje)

Špilja Wanfo iz 680. godine (dinastija Tang) sastoji se od dvije sobe kvadratnih ravnih krovova. Ime je dobila po 15.000 kipića Buda isklesanih u južnim i sjevernim zidovima špilje. Glavni Buda Amida sjedi na prijestolju od lotosa, te ima ozbiljno i svečano lice. Zid iza Amida je urešen s 54 lotusa na kojima se nalaze 54 Bodisatve u različitim pozama i s različitim izrazima lica. Osim toga, tu su i vjerni reljefi šarmantnih pjevača i plesača na zidu. Pjevači su s različitim vrstama instrumenata, a plesači plesne lagano i graciozno uz glazbu. Cijeli model u špilji stvora živo i veselo ozračje. Na južnom zidu izvan špilje je izrezbarien kip Kwan-Yina visok 85 cm, koji drži prozirnu bocu u lijevoj ruci i jelenov rep (kao simbol čišćenja duha) u desnoj.

  • Prilaz špiljama
    Prilaz špiljama
  • Buda Vairocana s učenicima (Fenxian)
    Buda Vairocana s učenicima (Fenxian)
  • Buda Vairocana
    Buda Vairocana
  • Buda špilje Wanfo
    Buda špilje Wanfo
  • Likovi na bočnom zidu špilje Wanfo
    Likovi na bočnom zidu špilje Wanfo

Izvori

Longmen špilje na Wikimedijinoj ostavi
  1. „Longmenske špilje”. Henan: China.org.cn. Pristupljeno 6. kolovoz 2011. 
  2. Robert D. Fiala, Historical Architecture, Longmen Grottoes (en) preuzeto 7. kolovoza 2011.
  3. Povijest Longmen špija u UNESCO-vom arhivu (PDF) kolovoz 2000.
  4. John Lagerwey i Pengzhi Lü, [http://books.google.com/books?id=q2nWdWbN3MQC&pg=PA604#v=onepage&q&f=false Early Chinese religion: the period of division (220-589 AD). Part two, Volume 1], 2010., BRILL. pp. 604–605. ISBN 978-90-04-17943-1.

Vanjske veze

34°33′20″N 112°28′11″E / 34.55556°N 112.46972°E / 34.55556; 112.46972

  • p
  • r
  • u

Carske grobnice dinastija Ming i Qing • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Mukdenska palača) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u ChengdeuChengjiang nalazište fosilaDanxia reljefSkulpture u stijenama DazuaHistorijski spomenici Dengfenga, HenanDiaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela • Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u LeshanuKalcitne terase Huanglonga • Gorje Huang ShanMauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakota vojskomPokrajinski park u dolini JiuzhaigouJužnokineski kršKineski zidKlasični vrtovi SuzhouaSpomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice)Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe HanijaPalača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u LasiStari dio grada Lijianga • Longmen špilje • Nacionalni park LushanLjetna palača u PekinguHistorijsko središte MakaaMogao špiljeNebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu • Stari dio grada PingyaoaPlanina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanjeKonfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u QufuNacionalni park Sanqing ShanRezervati Velikog pande u Sečuanu • Planina Tai ShanTanšan XinjiangaTuloui FujianaZaštićena područja u nacionalnom parku "tri paralelne rijeke" u YunnanuKompleksi građevina u planinama WudangaPokrajinski park WulingyuanPlanina WutaiGorje Wuyi • Drevna sela Anhuija: Xidi i HongcunYin Xu kod AnjangaŠpilje YungangaZapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua • Nalazišta pekinškog čovjeka u ZhoukoudianuLokalitet Xanadua

Kineska zastava
Kineska nematerijalna svjetska baština

Velika pjesma etničke skupine Dong • Farmerski ples kineskih Koreanaca • Festival zmajevskog broda • Epska tradicija Gesar • Glazbalo i glazba Guqina • Glazbena tradicija Hua’er • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta • Kineska kaligrafija • Kineski drvorez • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata • Kineska umjetnost rezanja papira • Kun Quopera • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu • Kirgiški ep Manas • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata • Glazbena izvedba Nanyin • Festival Qiang, kineska nova godina • Budistička umjetnost Regonga • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga • Muzički ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira • Yueju opera