Maurizio Galbaio

Maurizio Galbaio (latinski: Mauricius Galba;? - 787) bio je, po tradiciji sedmi, a po historijskim zapisima peti, dužd Venecije koji je vladao od 764. do svoje smrti. Smatra se prvim velikim duždem, čija je 22-godišnja omogućila Veneciji da postepeno stekne nezavisnost.

Duždem je postao u vrijeme kada su se u Veneciji svake godine birala po dva tribuna u svrhu ograničavanja moći dužda. Njegov prethodnik je bio član pro-langobardske frakcije venecijanskog vodtsva, dok je Maurizio dolazio iz Heraclee, koja je tradicionalno bila pro-bizantski orijentirana. Njegova porodica je tvrdila da potiče od rimskog cara Galbe. Kao dužd se suprotstavljao i pro-langobardskoj i pro-franačkoj frakciji, ali i republikanskoj frakciji koja je inzistirala da Venecija postane nezavisni grad-država. Zbog vjernosti Bizantu je primio titule magister militum i hypatos od cara Lava IV.[1]

U vrijeme njegove vladavine je Venecija došla u sukob sa langobardskim kraljem Deziderijem, najvećim dijelom zato što je venecijanski kler podržavao Franke. Deziderije je u tom sukobu poharao venecijanske posjede u Istri te zarobio Mauriziovog sina Giovannija. Maurizio ga je oslobodio koristeći diplomatske usluge pape i pritisak franačkog kralja Karla Velikog. Nakon toga se trudio svog sina učiniti nasljednikom, što mu je na kraju i uspjelo.

Za vrijeme Maurizia se Venecija proširila na otoke Rialto. Na otočiću Olivolo (dans sCastello) je dao posvetiti crkve sv. Sergija i Baha, kao i crkvu Sv. Petra.

Literatura

  • Norwich, John Julius. A History of Venice. Alfred A. Knopf: New York, 1982.

Izvori

  1. „Raixe Venete, el jornale dei Veneti - RaixeVenete.net, el sito Veneto - in lingua veneta (dialetto veneto)”. Arhivirano iz originala na datum 2012-06-30. Pristupljeno 2011-11-23. 
Političke funkcije
Prethodi:
Domenico Monegario
Dužd Venecije
764–787
Slijedi:
Giovanni Galbaio
  • p
  • r
  • u
Duždevi Venecije
  • p
  • r
  • u
Bizantski period (697. – 737.)
  • p
  • r
  • u
Režim magistara militum (738. – 742.)
  • p
  • r
  • u
Vojvodski period (742. – 1148.)
  • p
  • r
  • u
Republikanski period (1148. – 1797.)

Domenico Morosini   Vitale II Michiel   Sebastiano Ziani   Orio Mastropiero   Enrico Dandolo   Pietro Ziani   Jacopo Tiepolo   Marino Morosini   Renier Zen   Lorenzo Tiepolo   Jacopo Contarini   Giovanni Dandolo   Pietro Gradenigo   Marino Zorzi   Giovanni Soranzo   Francesco Dandolo   Bartolomeo Gradenigo   Andrea Dandolo   Marin Falier   Giovanni Gradenigo   Giovanni Dolfin   Lorenzo Celsi   Marco Corner   Andrea Contarini   Michele Morosini   Antonio Venier   Michele Steno   Tommaso Mocenigo   Francesco Foscari   Pasquale Malipiero   Cristoforo Moro   Niccolò Tron   Niccolò Marcello   Pietro Mocenigo   Andrea Vendramin   Giovanni Mocenigo   Marco Barbarigo   Agostino Barbarigo   Leonardo Loredan   Antonio Grimani   Andrea Gritti   Pietro Lando   Francesco Donato   Marcantonio Trevisan   Francesco Venier   Lorenzo Priuli   Girolamo Priuli   Pietro Loredan   Alvise I Mocenigo   Sebastiano Venier   Niccolò da Ponte   Pasquale Cicogna   Marino Grimani   Leonardo Donà   Marcantonio Memmo   Giovanni Bembo   Nicolò Donà   Antonio Priuli   Francesco Contarini   Giovanni I Corner   Nicolò Contarini   Francesco Erizzo   Francesco Da Molin   Carlo Contarini   Francesco Cornaro   Bertuccio Valiero   Giovanni Pesaro   Domenico II Contarini   Nicolò Sagredo   Alvise Contarini   Marcantonio Giustinian   Francesco Morosini   Silvestro Valier   Alvise II Mocenigo   Giovanni II Corner   Alvise III Mocenigo   Carlo Ruzzini   Alvise Pisani   Pietro Grimani   Francesco Loredan   Marco Foscarini   Alvise IV Mocenigo   Paolo Renier   Ludovico Manin


Maurizio Galbaio na Wikimedijinoj ostavi