Ponte della Costituzione

Ponte della Costituzione (hrvatskosrpski jezik: Ustavni most) je najnoviji most od njih četiri preko Kanal Grande na granici sestiera Cannaregio i Santa Croce u Veneciji. Most povezuje Piazzale Romu i Željezničku stanicu Santa Lucia.

Most je zbog svog minimalističkog izgleda izazvao mnoge proteste građana Venecije, koji su mislili da on jednostavno ne odgovara kićenoj srednjovjekovnoj venecijanskoj okolini, tako da je tajno otvoren u noći 11. septembra 2008. da se izbjegnu demonstracije protivnika. Za vrijeme njegove gradnje zvali su ga Četvrti most preko Kanala Grande, a gradske vlasti dale su mu ime Ponte della Costituzione, povodom 60. godišnjice donošenja talijanskog ustava.^[1][2] Turisti i Venecijanci ga zovu Ponte di Calatrava (Calatravin most)^[3]

Historija gradnje

Skupština Venecije je odlučila još u junu 1999. izgraditi novi most preko Kanala Grande, da olakša ulaz posjetiocima Venecije ulaz u grad i bolje poveže željezničku stanicu i Piazzale Roma. Nakon natječaja u novembru 1999. odlučili su projekt direktno naručiti od španjolskog arhitekta Santiaga Calatrave. Calatrava je predložio modernistički most, velikog luka koji se trebao montirati na mjestu od gotovih elemeneta i nakon toga samo dovršiti. Izgradnja mosta počela je 2002. u tvornicama daleko od Venecije, čelični lukovi mosta dotegljeni su brodovima i spojeni u julu 2007. godine.^[4] Nakon tog su se nastavili radovi na uređenju mosta na licu mjesta, sve do njegova otvorenja.

Most je sa svim stepenicama ukupno dug 94 metara, a centralni dio mosta dug je 81 metara. Širina mosta varira od 5,58 metara na ulazu do 9,38 metara na sredini mosta. Centralni čelični luk ima radijus od 180 metara.^[5]

Izgled i izvedba

Calatrava je izgradio lučni rešetkasti most od 180 metara, kojeg podupiru dva bočna luka i dva manja luka. Čelični nosači lukova postavljeni su okomito na lukove i spojeni, i zatvoreni pločama u kutiju. Nogostup mosta izveden je kombinacijom istarskog kamena - nosači stepenica (od kojeg je napravljena većina građevina u Veneciji), i kaljenog stakla - gazište, koje je osvijetljeni odozdo fluorescentnom rasvjetom. I ograda mosta je od kaljenog stakla, sa brončanim rukohvatom, ona isto ima diskretno fluorescentno osvjetljenje.^[4]

Kontroverze

Protivnici izgradnje tog mosta, pored glavne ideje da njegov izgled ne odgovara Veneciji, imali su još nekoliko argumenata protiv izgradnje mosta. Tvrdili su da je most izgrađen na krivom mjestu jer se do stanice ipak moglo doći (hodajući malo više) preko mosta Ponte degli Scalzi, a središnji dio Venecije i nadalje ima samo dva mosta i tu treba daleko više hodati da se pređe Kanal Grande. Otok Giudecca i nadalje je ostao samo otok, iako je postojala da se i on poveže tunelom s Dorsodurom koji nije trebao puno više koštati.

Zbog velikog broja stepenica, most gotovo nemogu koristiti stariji ljudi i invalidi u kolicima. Ljutnju demonstranata izazvali su i troškovi gradnje mosta. Inicijalno most je trebao koštati 6,7 miliona eura,^[6] na kraju su se troškovi gradnje popeli na 11,3 miliona eura.^[7]

Izvori

Vanjske veze

Ponte della Costituzione na Wikimedijinoj ostavi

• Ponte della Costituzione na stranicama Općine Venecija Arhivirano 2016-03-05 na Wayback Machine-u (it)