Skiros

Skyros (grčki: Σκύρος) je najjužniji otok Sporada, grčkog arhipelaga u Egejskom moru. Oko 2. milenijum pne. i nešto kasnije, otok je kasnije bio pozna kao Otok Magneta, odnosno mjesto gdje su živjeli Magneti, a nešto kasnije Pelazgija, Dolopija i konačno Skyros. Sa 209 km² površine je najveći od svih Sporada, a ima oko 3.000 stanovnika (podaci iz 2003). Skyros je jedna od općina koja ne predstavljaju dio nijedne provincije u Grčkoj.

Sjever otoka je pokriven šumom, što uključuje najviši vrh (792 metres), dok je jug, gdje se nalazi planina Kochila, stjenovit i bez raslinja. Glavni grad otioka se također naziva Skyros (ili, lokalno Chora). Glavna luka je na zapadnoj obali i naziva se Linaria. Otok ima zamak (kastro) koji potječe iz perioda mletačke vlasti (13. do 15. vijek), bizantinski manastir (Manastir sv. Đorđa), grob engleskog pjesnika Ruperta Brookea u luci Tris Boukes, i Palamari, arheološko nalazište iz Brončanog doba. Na obali postoje mnoge plaže. Na otoku se uzgaja vlastita pasmina skirijskih ponija.

Na Skyros se može doći trajektom iz Kimija na Eubeji.

Historija

U grčkoj mitologiji je Skyros naveden kao mjesto gdje je skončao Tezej. Godine 475. pne. je Kimon osvojio otok. Od tog dana je bio Delskog saveza, a kasnije Atenskog imperija. Kimon je tvrdio da je pronašao Tezejeve ostatke, te ih je vratio u Atenu.

Godine 340. pne. Makedonci su zauzeli otok i držali ga do 192. pne. kada su ga rimske snage preotele od Filipa V Makedonskog i vratile Ateni.