Hafez al-Asad
| Hafez al-Asad | |
|---|---|
 Hafez al-Asad 1987. godine | |
Predsjednik Sirije | |
| Mandat 12. ožujka 1971. – 10. lipnja 2000. | |
| Prethodnik | Ahmad al-Khatib |
| Nasljednik | Abdul Halim Kadam (v. d.) |
Predsjednik vlade Sirije | |
| Mandat 21. studenog 1970. – 3. travnja 1971. | |
| Predsjednik | Ahmad al-Khatib |
| Prethodnik | Nureddin al-Atassi |
| Nasljednik | Abdul Rahman Kleifawi |
Tajnik sirijske frakcije Baasističke stranke | |
| Mandat 21. studenog 1970. – 10. lipnja 2000. | |
| Prethodnik | Nureddin al-Atassi |
| Nasljednik | Bašar al-Asad |
| Rođenje | 6. listopada 1930. |
| Smrt | 10. lipnja 2000. |
| Politička stranka | Baasistička stranka (sirijska frakcija) |
| Zanimanje | Političar |
Hafez al-Asad (6. listopada 1930. – 10. lipnja 2000.), sirijski državnik, premijer Sirije od 1970. do 1971. i predsjednik Sirije od 1971. do 2000. godine.
Asad je bio na vlasti gotovo tri desetljeća, duže od bilo koga ranije u Siriji. Prije no što je došao na vlast, u Siriji je bilo mnogo državnih udara i protu-udara, dok je Asad uspostavio stabilnu i centralizirnu vlast, pretvarajući tako Siriju iz vrlo slabe i ranjive u jaku, stabilnu državu. Štoviše, Asad je pretvorio Siriju iz objekta susjednih zemalja u regionalnu silu, utječući na mnoge države u susjedstvu, regiji i šire. Njegova je vladavina donijela i unutarnje promjene, Ustav iz 1973. godine, koji je jamčio ženama jednak položaj u društvu. Asad također ulaže trud u industrijalizaciju, a otvara Siriju i stranome tržištu. Za njegove vladavine otkrivena je nafta, a dio prihoda se počinje ulagati u infrastrukturu, obrazovanje, zdravstvo, pismenost i urbanu gradnju.
Biografija
Rani život i karijera
Asad je rođen u siromašnoj alavitskoj obitelji na sjeveru Sirije u selu Kardaha. Kao tinejdžer je postao član Baasističke stranke koju je karakterizirao panarabizam i socijalizam. Bio je odličan učenik i dobio je mnogo pohvala, a istovremeno je postao vrlo važan u stranci. Pridružuje se Sirijskom bojnom zrakoplovstvu koje je, kada se on pridružio 1950. godine, bilo tek u začeću. Pokazao se kao vrstan pilot.
Još kao časnik zrakoplovstva, postao je članom vodstva baasističke frakcije u vojsci. Postaje ministar obrane nakon baasističkog državnog udara 1966. godine. Kao ministar obrane izgrađuje snažnu bazu koja će mu pomoći da kasnije postane predsjednik. S ciljem da postane predsjednik, počinje raditi na dobivanju podrške od strane većinskih sunita. U studenome 1970. godine imenovan je predsjednikom vlade, a u veljači 1972. godine napušta vojsku. Kao predsjednik vlade sazvao je Sirijski parlament, a s ciljem da pokaže demokratičnost, uklapa više nacionalističkih i socijalističkih stranaka pod jednu krovnu organizaciju, Narodnu naprednu frontu. Ta ista fronta ga nominira za jedinog predsjedničkog kandidata, a u ožujku 1971. godine, na referendumu je postao i predsjednik s 99% glasova.
Predsjedništvo
Asad priključuje Siriju Federaciji Arapskih Republika u siječnju 1972. godine, zajedno s Egiptom i Libijom. U sklopu te Federacije, ratuje zajedno s Egiptom u ratu protiv Izraela 1973. godine, za vrijeme kojega je Sirijska vojska znatno osnažena i povećana. No, Egipat biva poražen i sklapa mir s Izraelom, što Asadu, kao arapskom nacionalistu, ne ide pod ruku, te se okreće zemljama u regiji s ciljem da osnaži arapski položaj i postavi Siriju kao vodeću arapsku državu. U početku uspijeva ostvariti dobre veze s Irakom, Jordanom i Palestinskom oslobodilačkom organizacijom, no te veze su se izjalovile nakon što je Irak pretendirao za vodećim položajem i nakon što je Jordan postao blizak Izraelu. Asad je također uključio Siriju u Libanonski građanski rat, gdje je ostvario uspjeh ostavivši visok utjecaj Sirije u toj državi. Nakon Islamske revolucije u Iranu, Asad se počinje zbližavati s Teheranom, vidjevši u Iranu velikog strateškog saveznika protiv regionalnih suparnika. Sirija je 1980-ih bila među rijetkim državama koje su podržavale Iran tokom rata protiv Iraka.
Najveći domaći neprijatelj Asada bila je organizacija Muslimansko bratstvo. Ta ista organizacija se protivila Asadovom Ustavu iz 1973. godine koji je jamčio jednakost žena u društvu i dopuštao pripadnicima bilo koje vjere da postanu predsjednici Sirije. Nakon žestokog prosvjeda Muslimanskog bratstva, Asad ipak pristaje na uvjet da predsjednik mora biti musliman, no kritizira "primitivno shvaćanje islama". Godine 1982. Muslimanska braća dižu pobunu protiv Asada. Ustanak je na kraju ugušen u njegovom žarištu Hami, a Muslimansko bratstvo je bilo pod snažnom represijom.
Smrt i pogreb
Asad je umro od srčanog udara u lipnju 2000. godine. Pokopan je u rodnom mjestu.
Hafez al-Asad na Wikimedijinoj ostavi
- p
- r
- u
Ličnosti Hladnog rata
Sjedinjene Države
Sovjetski Savez 
Winston Churchill • Clement Attlee • Anthony Eden • Harold Macmillan • Harold Wilson • Margaret Thatcher • 
Charles de Gaulle • Georges Pompidou • François Mitterrand • Robert Schuman • Jean Monnet • 
Konrad Adenauer • Willy Brandt • Helmut Kohl • 
Alcide De Gasperi • Aldo Moro • Giovanni Leone • Giulio Andreotti • Sandro Pertini • 
Éamon de Valera • Seán MacBride • 
Francisco Franco • 
António de Oliveira Salazar • 
Dag Hammarskjöld • Olof Palme • 
Trygve Lie • 
Paul-Henri Spaak • 
Kurt Waldheim • 
Ivan XXIII. • Pavao VI. • Ivan Pavao II.
Josip Broz Tito • Vladimir Bakarić • Edvard Kardelj • 
Walter Ulbricht • Erich Honecker • 
Todor Živkov • 
Imre Nagy • 
János Kádár • Mátyás Rákosi • Miklós Németh • 
Nicolae Ceauşescu • 
Aleksandar Dubček • Gustáv Husák • Václav Havel • 
Enver Hoxha • 
Lech Wałęsa • Bolesław Bierut • Władysław Gomułka • Wojciech Jaruzelski
Mao Zedong • Zhou Enlai • Deng Xiaoping • 
Kim Il-sung • 
Hồ Chí Minh • 
Võ Nguyên Giáp • 
Pol Pot
Džavaharlal Nehru • Indira Gandhi • Radživ Gandhi • 
Sukarno • Suharto • 
Norodom Sihanouk • 
Lon Nol • 
U Thant • 
Muhamed Mosadek • 
Muhamed-Reza Pahlavi • 
Ruholah Homeini • 
Muhammad Ali Jinnah • Yahya Khan • Zulfikar Ali Bhutto • 
Sadam Husein • 
Ibn Saud • Faisal • 
Hafez al-Asad • 
Hussein I. • 
Jaser Arafat
Chiang Kai-shek • 
Eisaku Satō • Shigeru Yoshida • Ichirō Hatojama • Jasuhiro Nakasone • 
Seungman Lee • 
Ferdinand Marcos • Corazon Aquino • 
Haim Vajcman • David Ben-Gurion • Golda Meir • Menahem Begin • Jichak Rabin
Gamal Abdel Nasser • Anvar Sadat • Hosni Mubarak • 
Houari Boumédienne • 
Habib Bourguiba • 
Muammar al Gaddafi
Kwame Nkrumah • 
Félix Houphouët-Boigny • 
Agostinho Neto • 
Léopold Sédar Senghor • 
Ahmed Sékou Touré • 
Julius Nyerere • 
Jomo Kenyatta • 
Nnamdi Azikiwe • 
Patrice Lumumba • 
Haile Selassie • 
Kenneth Kaunda • 
Samora Machel • 
Milton Obote • 
Canaan Banana • 
Sylvanus Olympio
Nelson Mandela • 
Frederik Willem de Klerk • Idi Amin Dada • 
Mobutu Sese Seko • Robert Mugabe • 
Ian Smith • 
Siyaad Barre • 
Samuel Doe • William R. Tolbert, Jr. • 
Siaka Stevens • 
Omar Bongo
Lester B. Pearson • Pierre Trudeau • 
Fulgencio Batista • Fidel Castro • Che Guevara • 
François Duvalier • Jean-Claude Duvalier • 
Rafael Trujillo • 
Ellis Clarke • 
Eric Gairy • Maurice Bishop • 
José Figueres Ferrer • Óscar Arias • 
Anastasio Somoza García • Anastasio Somoza Debayle • Daniel Ortega • 
Oswaldo López Arellano • 
Omar Torrijos • Manuel Noriega • 
Jacobo Arbenz Guzmán
Salvador Allende • Augusto Pinochet • 
Juan Perón • Arturo Illia • Isabel Perón • Jorge Rafael Videla • 
Getúlio Vargas • Juscelino Kubitschek • João Goulart • Humberto Castelo Branco • Ernesto Geisel • 
Rómulo Betancourt • 
Hernán Siles Zuazo • Víctor Paz Estenssoro • Alfredo Ovando Candía • 
José María Velasco Ibarra • Guillermo Rodríguez • 
Arthur Chung • 
Gustavo Rojas Pinilla • Gabriel París Gordillo • Alfonso López Michelsen • 
Manuel Prado y Ugarteche • Fernando Belaúnde Terry • Juan Velasco Alvarado • Javier Pérez de Cuéllar • 
Alfredo Stroessner • 
Dési Bouterse • 
Jorge Pacheco Areco • Juan María Bordaberry • Julio María Sanguinetti
