Haile Selassie

Haile Selassie I ቀዳማዊ፡ ኃይለ፡ ሥላሴ
Car Etiopije
Vladavina	2. studenog 1930. - 12. rujna 1974.
Prethodnik	Zaudita I
Nasljednik	Amha Selassie I (de iure) Aman Andom (de facto)
Supruga	Carica Menen Asfaw
Djeca	Princeza Romanework Princeza Tenagnework Asfaw Wossen Princeza Zenebework Princeza Tsehai Princ Makonnen Princ Sahle Selassie
Puno ime
Ras Tafari Makonnen
Dinastija	Solomonska dinastija
Otac	Makonnen Wolde Mikael
Majka	Weyziro Yeshimebet Ali Abajifar
Rođenje	23. srpnja 1892. Ejersa Goro, Etiopija
Smrt	27. kolovoza 1975. Addis Abeba, Etiopija
Pokop	Katedrala Svetog trojstva Addis Abeba, Etiopija
Vjera	etiopska pravoslavna crkva

Haile Selasije (Giz: ኃይለ፡ ሥላሴ= Snaga trojstva^[1]) rođen kao Tafari Mekonen^[2] (Ejersa Goro, Harar, 23. jul 1892. - Adis Abeba 27. august 1975), bio je regent carice Zaudite I od 1916 do 1930, te etiopski car (Neguš Negasti) Etiopije (1930 do 1974).^[3]

Haile Selassie I., bio je posljednji etiopski vladar (225. po redu) iz Salamonske dinastije.

Biografija

Uspon na carski tron

On je 2. novembra 1930 nasljedio na prijestolju, nakon njene smrti caricu Zauditu I i vladao je Etiopijom sve do 1974 kad ga je svrgnuo vojni režim Derg. Čitavo vrijeme aktivnog bavljenja politikom, provodio je važne reforme u cilju modernizacije Etiopije; agrarnu, političku i sudsku. Još dok je bio regent carice Zauditu I (1916-1930) ukinuo je ropstvo i uveo Etiopiju u Ligu naroda. Ustanovio je parlament i sudski sistem, no sve je zapravo bilo formalno jer je prava vlast ostala pri vladaru.

1935. uoči II. svjetskog rata Italija je napala Etiopiju, Selasije se bezuspješno pokušao suprotstaviti Talijanima, - nakon okupacije zemlje, otišao je u egzil u Englesku u maju 1936

Vrijeme provedeno u egzilu, proveo je u planovima za istjerivanje Talijana - koje je radio sa britanskim generalštabom. Uz pomoć britanskih jedinica i etiopskih partizana, Etiopija je oslobođena 1942 i Selasije se vratio na carski tron.

Vrativši se na vlast počeo je obnavljati svoju ratom pogođenu domovinu. Najveća postignuća su mu agrarna reforma (1942 - 1944), emancipacija robova (1942), te uspostava parlamenta.

Selasije 1955. izdaje revidirani Ustav, pokušavajući tako pomaknuti državu u 20. vijek. Parlament je dobio određene, no opet ograničene ovlasti, te je narod osjećao da to nije dovoljno, zbog tog je 1960. nakon neuspjelog pokušaja svrgavanja s prijestolja, obećao povećati napore u cilju bržeg ekonomskog razvoja i brojne socijalne reforme.

Tokom 1960-ih Selasije je postao sve više zaokupiran vanjskim poslovima. 1963 je igrao glavnu ulogu u osnivanju Organizacije Afričkog Jedinstva, i u sporu između Somalije i Etiopije koji su se bili pretvorili u oružane sukobe. U martu 1964 dogovoreno je primirje. Početkom 1970. bio je posrednik u sporu između Senegala i Gvineje, Tanzanije i Ugande, te Južnog i Sjevernog Sudana.

Pad s trona i smrt

Baveći se problemima drugih zemalja, ignorirao je probleme vlastite države: velika nejednakost u podjeli dobara, ruralna nerazvijenost, cvjetajuća korupcija na svim razinama vlasti, rastuća inflacija, nezaposlenost i teška suša i glad koja je pogodila sjever zemlje (1972 - 1975) doveli su zemlju do velikih potresa. Sve je otpočelo studentskim, radničkim i vojničkim štrajkovima i demonstracijama 1974 koji su kulminirali 12. septembra 1974 kad je etiopska vojska (Derg) izvela državni udar i svrgnula Selasija s prijestolja. Nakon toga u martu 1975. ukinuta je monarhija, a Etiopija proglašena republikom, ubrzo nakon toga 27. augusta 1975. Haile Selassie I umire, u prilično nerazjašnjenim okolnostima u pritvoru.

1930-ih se na Jamajci javlja rastafarijanizam prema kojem je Haile Selasije utjelovljeni bog, izbavitelj i ujedinitelj afričkih naroda i iseljenih Afrikanaca.

"Moramo postati članovi nove rase, koja će nadići sitničave predrasude, dugujući našu krajnju odanost ne nacijama, već našim bližnjima unutar ljudske zajednice." Haile Selassie I.

Izvori

Haile Selassie na Wikimedijinoj ostavi