U Thant

U Thant
သန့်
U Thant

Mandat
30. studenog 1961. – 31. prosinca 1971.
Prethodnik Dag Hammarskjöld
Nasljednik Kurt Waldheim

Rođenje 22. siječnja 1909.
Mjanmar Pantanaw, Mjanmar
(tada Britanski Radž)
Smrt 25. studenog 1974.
Sjedinjene Američke Države New York, NY, Sjedinjene Države
Supružnik Daw Thein Tin
Vjera budizam

Potpis

U Thant[1] (/ˌ ˈθɑːnt/; burmanski: သန့်; MLCTS: san.; burmanski izgovor: [θa̰ɴ]; Pantanaw, 22. siječnja 1909. – New York, NY, 25. studenog 1974.) je bio burmanski diplomat koji je od 1961. do 1971. godine obnašao dužnost trećeg Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda. U Thant je bio prvi neeuropski državljanin na toj poziciji i s mandatom od ukupno 3,684 dana (više od 10 godina) rekorder po vremenu provedenom na čelu te organizacije.

Rodio se u Pantanawu, tadašnja Britanska Burma, u umjereno bogatoj obitelji. Njegov otac, Po Hnit, bio je školovan u Calcutti i bio je jedini stanovnik Thantova rodnog mjesta koji je tečno govorio engleski jezik.[2] Njegova velika zbirka djela američke i britanske književnosti bila je zaslužna za Thantovu strast prema čitanju, zbog koje je u mladosti dobio nadimak "Filozof".[3] Nakon školovanja u lokalnoj srednjoj školi, Thant je upisao dvogodišnji učiteljski studij u Rangoonu, odustajući od četverogodišnjeg zbog prerane smrti svoga oca. U međuratnom je periodu bio ravnatelj u lokalnoj školi,[4][5] a kada je tokom Drugog svjetskog rata Japan okupirao Burmu, Thant je jedno vrijeme bio na čelu Komiteta za reorganizaciju obrazovanja. Kako nije imao nikakvu stvarnu moć, Thant se vratio u rodni grad, a kada su okupacijske snage željele uvesti japanski kao obvezni jezik u Burmi, oštro se usprotivio te je surađivao s pokretom otpora.[6]

Kada je Burma 1948. godine stekla nezavisnost, a njegov prijatelj iz studentskih dana U Nu postao premijer, Thant je ušao u izvršnu vlast, gdje je držao nekoliko različitih funkcija. Isprva ravnatelj telekomunikacija, Thant je je vrijeme građanskog rata išao u samo žarište sukoba kako bi ispregovarao mirovni sporazum; u tome nije bio uspješan, što je rezultiralo napadom pobunjenika na njegovo rodno mjesto i spaljivanjem njegove rodne kuće. Kasnije je bio državni tajnik pri Ministarstvu informiranja, a od 1951. do 1957. i osobni tajnik premijera, za kojega je pisao govore, dogovarao mu posjete izvan zemlje i dočekivao strane izaslanike, a sudjelovao je i na brojnim međunarodnim konferencijama. U periodu iznimnih političkih turbulencija u svojoj zemlji, Thant je zagovarao umjerenu politiku, balansirajući između gorljivih nacionalista i britanskih lojalista, uživajući pritom veliko poštovanje svojih sunarodnjaka.[7]

Kada je u rujnu 1961. godine Generalni tajnik Ujedinjenih naroda, Dag Hammarskjöld, poginuo u zrakoplovnoj nesreći prilikom leta za Kongo, organizacija je pristupila hitnim sastancima s ciljem imenovanja njegova nasljednika. Nakon što se Sjedinjene Države i Sovjetski Savez nisu mogli dogovoriti oko zajedničkog kandidata, a pregovori su došli do zastoja, manje zemlje i Pokret nesvrstanih su zajednički kandidirali Thanta za Hammarskjöldova nasljednika.[5] Velike sile su se povukle i Thant je 3. studenog 1961. godine jednoglasno izabran za novog Generalnog sekretata. Tokom svog prvog mandata, U Thant je bio najzaslužniji za uspješne pregovore između američkog predsjednika Johna Kennedyja i sovjetskog vođe Nikite Hruščova u jeku Kubanske raketne krize 1962. godine, čime je izbjegnuta potencijalna katastrofa globalnih razmjera. U prosincu iste godine, Thant je naredio uspješnu vojnu Operaciju Grand Slam, kojom je zaključena secesionistička oružana pobuna u Kongu. Za vrijeme drugog mandata, Thant je postao poznat kao jedan od najžešćih kritičara američkog djelovanja u Vijetnamskom ratu, a nadzirao je i primanje nekolicine novih država iz Afrike i Azije u Ujedinjene narode. Kroz tajne pregovore je pokušao dogoviriti mir između Washingtona i Hanoija, ali tu je inicijativu odbila Johnsonova administracija.

Dana 23. siječnja 1971., U Thant je objavio kako kategorički odbija mogućnost da se kandidira za treći mandat. Pregovori oko njegova nasljednika ponovo su upali u krizu, a razriješeni su tek kada je Kurt Waldheim potvrđen od strane velikih sila i kasnije izabran u prosincu iste godine. Nakon deset godina na čelu Ujedinjenih naroda, U Thant se umirovio, ostavši u dobrim odnosima sa svim velikim silama. Nastavio se baviti mirovnom politikom na međunarodnom nivou, živeći na velikom imanju u New Yorku.

Umro je 25. studenog 1974. godine u New Yorku od posljedica raka pluća. Tada vladajuća vojna hunta u Burmi odbila mu je odati počast, djelomično zbog ljubomore čelnika Ne Wina na Thantov međunarodni ugled, a djelomično i zbog Thantove bliskosti sa svrgnutim demokratskim vođom, U Nuom. Takav tretman doveo je do velikih demonstracija u Rangoonu, koje je vlada nasilno ugušila uz desetke mrtvih.

Reference

  1. Predmetak "U" je u burmanskom jeziku počasna titula, koja bi se okvirno pogla prevesti kao "gospodin". Prema burmanskoj konvenciji o imenima, njegovo jedino ime bilo je Thant. U rodnoj zemlji je znan i kao Pantanaw U Thant, što je referenca na njegovo rodno mjesto.
  2. Bingham 1966: str. 29
  3. Dorn 2007: str. 144
  4. Bingham 1966: str. 97
  5. 5,0 5,1 Lewis 2012
  6. Dorn 2007: str. 145
  7. Dorn 2007: str. 147

Literatura

  • June Bingham Birge (1966). U Thant: The Search for Peace. New York, United States: Knopf Publishing Group. 
  • A. Walter Dorn and Robert Pauk (April 2009). „Unsung Mediator: U Thant and the Cuban Missile Crisis”. Diplomatic History 33 (2): 261–291. DOI:10.1111/j.1467-7709.2008.00762.x. 
  • Louis Kriesberg, Stuart J. Thorson (1991). Timing the De-escalation of International Conflicts. Syracuse, New York: Syracuse University Press. ISBN 0815625219. 
  • A. Walter Dorn and Robert Pauk (November 2012). „The closest brush: How a UN secretary-general averted doomsday”. Bulletin of the Atomic Scientists 68 (6): 79–84. DOI:10.1177/0096340212464363. 
  • Lewis, Terrance L. (2012). „U Thant”. Salem Press Biographical Encyclopedia:Research Starters. Salem Press. 
  • A. Walter Dorn (2007). U Thant: Buddhism in Action, in Kille, Kent (ed.), The UN Secretary-General and Moral Authority: Ethics and Religion in International Leadership. Washington, DC: Georgetown University Press. ISBN 978-1-58901-180-9. 

Vanjske veze

U Thant na Wikimedijinoj ostavi
  • UN Photos of U Thant from the United Nations website
  • Official U.N.S.G. biography from the United Nations website
Diplomatske funkcije
Prethodi:
Švedska Dag Hammarskjöld
Generalni sekretar Ujedinjenih naroda
1961.1971.
Slijedi:
Austrija Kurt Waldheim
  • p
  • r
  • u
Generalni sekretari Lige naroda i Ujedinjenih naroda
Liga naroda
(1919–1945)

Povezano
1 Privremeni Generalni sekretar do izbora Trygvea Lieja
  • p
  • r
  • u
Ličnosti Hladnog rata
Primarni sudionici: NATO   Varšavski pakt   Pokret nesvrstanih
Sjedinjene Američke Države Sjedinjene Države
Primarni vođe
Ostali
Sovjetski Savez Sovjetski Savez
Primarni vođe
Ostali
Evropa

Ujedinjeno Kraljevstvo Winston Churchill  Ujedinjeno Kraljevstvo Clement Attlee  Ujedinjeno Kraljevstvo Anthony Eden  Ujedinjeno Kraljevstvo Harold Macmillan  Ujedinjeno Kraljevstvo Harold Wilson  Ujedinjeno Kraljevstvo Margaret Thatcher  Francuska Charles de Gaulle  Francuska Georges Pompidou  Francuska François Mitterrand  Francuska Robert Schuman  Francuska Jean Monnet  Njemačka Konrad Adenauer  Njemačka Willy Brandt  Njemačka Helmut Kohl  Italija Alcide De Gasperi  Italija Aldo Moro  Italija Giovanni Leone  Italija Giulio Andreotti  Italija Sandro Pertini  Irska Éamon de Valera  Irska Seán MacBride  Francisco Franco  Portugal António de Oliveira Salazar  Švedska Dag Hammarskjöld  Švedska Olof Palme  Norveška Trygve Lie  Belgija Paul-Henri Spaak  Austrija Kurt Waldheim  Vatikan Ivan XXIII.  Vatikan Pavao VI.  Vatikan Ivan Pavao II.

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Josip Broz Tito  Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Vladimir Bakarić  Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Edvard Kardelj  Istočna Njemačka Walter Ulbricht  Istočna Njemačka Erich Honecker  Todor Živkov  Imre Nagy  János Kádár  Mátyás Rákosi  Miklós Németh  Nicolae Ceauşescu  Čehoslovačka Aleksandar Dubček  Čehoslovačka Gustáv Husák  Čehoslovačka Václav Havel  Enver Hoxha  Lech Wałęsa  Bolesław Bierut  Władysław Gomułka  Wojciech Jaruzelski

Azija
Afrika
Amerike

Kanada Lester B. Pearson  Kanada Pierre Trudeau  Kuba Fulgencio Batista  Kuba Fidel Castro  Kuba Che Guevara  Haiti François Duvalier  Haiti Jean-Claude Duvalier  Dominikanska Republika Rafael Trujillo  Trinidad i Tobago Ellis Clarke  Grenada Eric Gairy  Grenada Maurice Bishop  Kostarika José Figueres Ferrer  Kostarika Óscar Arias  Nikaragva Anastasio Somoza García  Nikaragva Anastasio Somoza Debayle  Nikaragva Daniel Ortega  Honduras Oswaldo López Arellano  Panama Omar Torrijos  Panama Manuel Noriega  Gvatemala Jacobo Arbenz Guzmán

Čile Salvador Allende  Čile Augusto Pinochet  Argentina Juan Perón  Argentina Arturo Illia  Argentina Isabel Perón  Argentina Jorge Rafael Videla  Brazil Getúlio Vargas  Brazil Juscelino Kubitschek  Brazil João Goulart  Brazil Humberto Castelo Branco  Brazil Ernesto Geisel  Venezuela Rómulo Betancourt  Bolivija Hernán Siles Zuazo  Bolivija Víctor Paz Estenssoro  Bolivija Alfredo Ovando Candía  Ekvador José María Velasco Ibarra  Ekvador Guillermo Rodríguez  Gvajana Arthur Chung  Kolumbija Gustavo Rojas Pinilla  Kolumbija Gabriel París Gordillo  Kolumbija Alfonso López Michelsen  Peru Manuel Prado y Ugarteche  Peru Fernando Belaúnde Terry  Peru Juan Velasco Alvarado  Peru Javier Pérez de Cuéllar  Paragvaj Alfredo Stroessner  Surinam Dési Bouterse  Urugvaj Jorge Pacheco Areco  Urugvaj Juan María Bordaberry  Urugvaj Julio María Sanguinetti

Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 25398205
  • LCCN: n87840768
  • ISNI: 0000 0001 0880 874X
  • GND: 118763326
  • SELIBR: 96482
  • SUDOC: 030116775
  • BNF: cb12159735d (podaci)
  • BIBSYS: 90346204
  • NLA: 36565761
  • NDL: 00458537
  • BNE: XX1452012
  • CiNii: DA04225206
  • NSK: 000188053